"Prinče, učinili smo sve što je bilo u našoj moći. Nema mu pomoći. Najvjerojatnije neće dočekati jutro", uzdahnuo je Biljkos Uzvišeni i pospremio svoje svjetlucave teglice u košaru ljubičastog šiblja.
Bilogorska čarolija: Prinčeva staza"
"Šuma je na trenutak zastala.
Zaledila se u proljetnom podnevu.
Kroz tišinu probijao se vjetar.
Prvo je stidljivo provirio iza puža-muža, preko vijugave kućice prepune spomena."
Bilogorska čarolija: Prinčeva staza
Autor ilustracije: Miroslav Vincel
Biljkos i Lisica
Biljkos Uzvišeni otvorio je oči. U san mu je dolutala uspomena iz djetinjstva. Zatvorio je oči i prepustio se snu…
„Idemo, sanjke moje, jurite!“
I pojurio je mali Biljkos srebrnim dolom kroz mrzlu bilogorsku šumu.
Zaleđena kora stabala prigušivala je zvonki osmijeh bilogorskih duša. Karamelizirana sreća zrcalila se na Biljkosovim obrazima.
„Obožavam ovaj grickajući udah!“ smijao se...
Princ Glođana probudio se u Jarku.
„Uhhhh! Kako sam gladan!“ zaurlikao je Princ Glođana. Ustao je iz svog prinčevskog kreveta udubljenog u zemlji napunjenog lišćem, mahovinom, grančicama, gljivama i buhama. Skrenuo je naglo ulijevo i upao u poprilično bogatu špajzu. Bilo je tu raznolikih sušenih bobica, boja od nebeskoplave do suncokret žute. Zatim lješnjaka i oraha, ukiseljenih bogomoljki i glista, sušenih gljiva i maslačaka. Bilo je i različitih specijaliteta poput...
Crescendo
Topla ljetna noć prostrla se bilogorskom šumom. Zrak je bio gusta ljepljiva rijeka mirisa, obojana šumskim zelenilom i modrim smirajem dana. Srebrne strijele oblačasto su razbijale modro-zelenu mekoću ostavljajući mrvice svjetlosti na puteljcima noćnih bića.
Puteljkom divljih jagoda protrčao je tih, gotovo nečujan molećiv uzdah. Preko meke mahovine zakotrljala se hladna struja i na trenutak ostavila spaljene tragove....
Prva
Vatreno pucketanje pobijedilo je cvilež kvrgavih grana. Na trenutak je šuma zasjala svojom ljetnom radošću. Ali samo na trenutak.
Sumporni smrad preplavio je šumu. Zeleni život sakrio se iza kapaka, a iz ljetne šumske ljepote iskoračila je ona. Krvavo crvena kosa obavila ju je poput plamena. Oči su sijevale zlokobnom svjetlošću, a u ruci joj se kotrljala žuta svjetleća kugla. Bila je to kuglasta munja, vrlo rijetka i nerazjašnjena pojava električnog...
Druga
Kroz vruće ljetne grane dogmizala je neobična zmija. Približila se vatri i prosiktala:
„Munjena, sss, što se događa, sss?“
Dug i rašljast jezik neprestano je palucao.
„Prijateljice, umalo te nisam prepoznala. Lijepo si uredila rožnate ljuskice.“
Zadivljeno ju je promatrala Munjena.
Približila se zmija vatri i palucnula jedan plamičak svojim rašljastim jezikom.
U tom trenu zmija je promijenila boju u crvenu i...
Treća
Iz spokojne ljetne šume došepala je bakica. Zgrbljena, skvrčena, koščata, mršava, sijeda bakica. Bakica, ali samo na prvi pogled. Mnogima je ta misao bila i zadnja. Bakica. Jedna od prvih zločestoća na području Bilogore, iz vremena prije vremena. Vremena kada je duga bila most između svjetova, svijetlih i tamnih. Vremena kada su vitezovi duge bili ljudi, časni i odani čuvari, a njihovi konji potomci Jednoroga. Sada su ti konji zvijezde na noćnom nebu. Bakica....
Princ je skočio na Crvenu zmiju. Hrvanje je počelo. Bacali su se na sve strane. Lomilo se drveće, grane su letjele. Crvena zmija je siktala, a Princ je urlao.
Autor ilustracije Miroslav Vincelj
„I tako su jurili kroz bijelu noć, prkoseći vjetru i mrzlom zraku, boreći se radosnim mislima protiv tužnih i strašnih.“
Bilogorska čarolija: Vilenjsko igrišće
„Moje rođenje palo je u ljetno doba baš u vrijeme izrade sanjki“. Biljkos Uzvišeni namignuo im je vragolasto."
Bilogorska čarolija: Vilenjsko igrišće
„Zatekli su Biljkosa Uzvišenog, rumenih obraza, iznad krčkajućeg kotla s kuhačom u ustima.“
Bilogorska čarolija: Vilenjsko igrišće
„Ispred njih stajalo je trideset metara visoko stablo sa širokom krošnjom i uspravno savijenim granama i lagano krivudavim deblom. Kora i krošnja blistale su srebrnastosivim sjajem poput šišmiševih krila!“
Bilogorska čarolija: Vilenjsko igrišće
„Njegov pas je i dalje skakutao, lizao mu lice, ruke, noge, ali Noćni ga jagar uopće nije primijetio. Bio je potpuno paraliziran od straha.“
Bilogorska čarolija: Vilenjsko igrišće
„Negdje daleko, ispod zaleđene i uspavane zemlje, Vila Ljubica usnula je stravičan san.“
Bilogorska čarolija: Vilenjsko igrišće
„Micijeve prednje noge pokleknule su pod težinom magijskog gutljaja. Uhvatio je zrak, podignuo glavu, a crvene oči pratili su iskešeni, slinavi zubi.“
Bilogorska čarolija: Vienjsko igiršće
Princ Vito
Bilo jednom ispod sedam pjenastih valova kraljevstvo morsko, maleno i slano. Živješe u njemu kralj i kraljica koji su imali prekrasnog i hrabrog princa po imenu Vito. Vito je imao plavu kosu i smeđo-zelene oči. Bio je hrabar, zaigran i nestašan dječak. Posebno se radovao svojim bakicama Katici i Nadici te dedi Pepi. Svaki put kad su bili zajedno, uvijek je bilo veselo i pustolovno. Voljeli su igru skrivača, a princ Vito pronalazio je najbolja skrovišta u cijelom...
Ignac Neustrašivi
Bilo jednom ispod pahuljastih bucmastih oblaka kraljevstvo šumsko, maleno i mirisno. Živješe u njemu jedna radosna obitelj, a najznatiželjniji od svih bio je plavokosi dječak Ignac. Hrabar, zaigran i nestašan dječak. Posebno se radovao svojim prijateljima iz životinjskog svijeta. Psima iza zelene livade prepune čupavih krtovinaca i raspjevanih leptira i pustolovnim mačkama od kojih mu je Krafnica bila najdraža.
Jednu večer, prije spavanja, mama...
Baba Roga
Baba Roga pronalazi knjigu od Prestrašne Zloće. U njoj su zapisane mnoge tamne coprije, a jedna od njih govori i o vladanju svjetovima. No kako bi zavladala svjetovima, Baba Roga mora zarobiti krdo divljih konja, zacoprati im duše uz pomoć medenih kapljica i probuditi sjećanja na prošla vremena kada su rođeni njihovi preci, prvi potomci Jednoroga. Oni su čuvali dugu koja je bila most između svjetova, a danas je duga sakrivena. Divlji konji znaju gdje se ona nalazi,...
Jan i Fran u pustolovini
Jednog proljetnog jutra, Jan i Fran pošli su u šetnju šumom. Hodali su poznatim puteljkom ostavljajući šuškave tragove u zimskom lišću. Šuma je bila prepuna zvukova, mirisa i zelenih boja s pokojom točkicom ljubičastih i bijelih cvjetova. I žutih leptira.
No postojalo je i jedno strašno mjesto. Mjesto do kojeg sunčeve zrake nisu dopirale. Tamo je uvijek bilo hladno i jezovito. I strašno je smrdjelo.
„Jane, idemo tamo!“...
Potraga
Stigli su kući. Sjahali su s Amija, a mama im je krenula ususret.
„Dečki, gdje ste bili?“ pitala ih je strogo mama, s prikrivenim osmijehom.
„Mama, Spiderman treba našu pomoć! Baba Roga ga je zacoprala!“ rekao joj je uzbuđeno Jan.
Mama je malo bolje pogledala, a ono stvarno Spiderman!
U ormaru je vladao strašan smrad neopranih nogu.
„Frane, jesi li se ti izuo?“ upitao je Jan brata s majicom prevučenom preko nosa.
„Nisam, ti si se izuo!“ povikao je ljutito Fran.
U tom trenu ormar se počeo jako ljuljati! Lijevo! Naglo desno! Unatrag! Prema naprijed!
U tom ludom ljuljanju, dječaci su izletjeli iz ormara u mračnu šumu. Stravična tišina okružila je dva brata. Uskoro im je postalo hladno. I još hladnije.
„Braco,...